Kvantitativne informacije su ključne za izgradnju svijesti i prikupljanje podrške za pitanja zajednice. Temeljita analiza podataka pruža konkretan pristup za procjenu, planiranje i provedbu projekata u zajednici. To može biti vrijedan alat kada radimo usporedbe problema zajednice u različitim geografskim regijama i vremenskim razdobljima. 

ZAŠTO JE POTREBNO PRIKUPITI INFORMACIJE O PROBLEMU?

Mnogi od nas mrze istraživanje. Možda ste i vi zatekli kako buljite u stranice figura i jednadžbi i odlučili da je to stvarno dobar dan za raditi nešto drugo. Međutim, prednosti tog što imate te informacije na dohvat ruke su ogromne. Neki od najboljih su:

• Razgovori o stvarnosti. Poznavanje činjenica je oštar način određivanja veličine jaza između vaše vizije zdrave zajednice i stvarnosti u kojoj živite. Prikupljanje informacija iz razdoblja prije početka rada vaše organizacije (također poznatih kao polazni podaci) odličan je način za prikaz veličine problema.
• Ako ste u mogućnosti razgovarati jednostavno u neformalnom razgovoru o točnom broju ljudi koji su pogođeni problemom u koji ste uključeni, ostavljate dojam ozbiljne, dobro organizirane osobe sa znanjem. Pisanje tih istih podataka (detaljnije, naravno) kao dio prijave za dodjelu bespovratnih sredstava ili sažetka projekta za potencijalne financijere kaže da ste dobro vođena grupa koja može obaviti posao.
• Svijest vodi u promjenu. Možete koristiti statistike koje ste pronašli za podizanje svijesti u zajednici o nizu stvari: koliko je ozbiljan problem, koliko dobro (ili koliko loše) vaša zajednica radi u odnosu na druge zajednice ili naciju u cjelini, i posljednje ali ne i najmanje važno: koliko dobro vaša koalicija napada taj problem.

KAKO PRIKUPITI TE INFORMACIJE?

Dakle, kako ćete pronaći informacije? Postoje dva načina: možete koristiti informacije koje su već dostupne (na kraju krajeva, nema smisla ponovno prikupljati nešto što već postoji); ili, ako se čini da ono što tražite jednostavno ne postoji, možete sami prikupiti nove informacije. U svakom slučaju, postoji deset koraka koje ćete željeti proći, kako bi prikupljanje informacija učinili što učinkovitijim i bezbolnijim.

Deset koraka u prikupljanju informacija

1. Dogovorite se o vrijednosti i svrsi informacija koje ćete prikupiti

Postoji mnogo izvrsnih, općih razloga da imate činjenice o vašem problemu. Ali zašto, točno, vašoj grupi trebaju te informacije? Kako ćete ih koristiti? Hoće li biti dostupne  samo članovima vaše organizacije ili ih želite objaviti? Na primjer, projekt AIDS u maloj zajednici mogao bi se suočiti s velikim količinama predrasuda koje pokušavaju raspraviti o postotku mladih koji prakticiraju siguran seks. Osoblje projekta može odlučiti da su informacije korisne u svrhu planiranja, ali mogu odlučiti da javno raspravljaju o nekoj drugoj temi, kao što je broj beba koje su rođene kao HIV pozitivne. Dakle, odrediti kako i u koju svrhu se informacije koriste.

2. Odredite kada želite koristiti te podatke

Za koje razdoblje želite pronaći informacije? Često je korisno potražiti informacije ili upravo sada, ili od trenutka kada je vaša koalicija počela. Ova potonja informacija, koja se ponekad naziva osnovnim podacima, govori o opsegu problema prije početka rada. Kasnije, u životnom vijeku vaše koalicije, možete pratiti kako su se stvari promijenile i odrediti koliko ste bili učinkoviti.

Osim toga, mnoge organizacije smatraju da je dobra ideja redovito prikupljati informacije, primjerice jednom godišnje. To vam pomaže da zadržite na vrhu najnovije informacije (uvijek korisne za donatore, kao i za vaše članove), kao i da odredite vašu učinkovitost, kao što smo gore spomenuli. To vam također omogućuje da pregledate trendove koji su važni za vašu grupu jer se oni mijenjaju iz godine u godinu.

Kada želite objaviti ovu informaciju? Često želite odmah otkriti podatke. Međutim, možda ćete htjeti malo pričekati. Možda biste to željeli objaviti zajedno s nacionalnim / međunarodnim događajem, u nadi da ćete prikupiti još veću medijsku pozornost.

Na primjer, možda želite objaviti dramatičan porast broja ljudi u vašem gradu koji su HIV pozitivni 1. prosinca, što je međunarodni dan AIDS-a. Alternativno, važan lokalni događaj, kao što je simpozij o nasilju mladih, može biti izvrsno vrijeme za izvlačenje poruke.

3. Odredite što točno želite znati

Što točno želite znati? Tražite li statistiku ili želite prikupiti neke kvalitativne informacije (životne priče, lokalne heroje itd.)? Želite li odrediti stopu incidencije ili stopu prevalencije, ili oboje? I na kojim pitanjima? Što ste precizniji u svom razmišljanju na početku, lakše ćete pronaći ono što vam je potrebno.

4. Odredite tko će pronaći informacije

Vi osobno? Član osoblja? Volonter? Želite li da se jedna osoba usredotoči na prikupljanje podataka, ili želite da nekoliko ljudi radi na tome? Razmislite tko u vašoj organizaciji ima iskustva u prikupljanju podataka i tko bi to mogao biti zainteresiran. I imaju li dovoljno vremena za obavljanje posla

5. Identificirajte moguće izvore informacija

Postoji mnogo različitih mjesta na kojima možete pronaći relevantne informacije, ovisno o vašoj temi. Neki od njih uključuju: državne statističke publikacije, publikacije raznih organizacija na lokalnoj i državnoj razini.

 Ovisno o tome gdje živite, neki podaci ne smiju biti dio javnog dokumenta, ali možda je moguće kupiti neke od njih. Popisni podaci: demografski podaci dostupni su za vašu zajednicu i društvo u cjelini. Ove se informacije mogu naći na Zavodu za popis stanovništva. Policijski zapisi  vam mogu pokazati stopu kriminala i učestalost problema kao što su nasilje u obitelji ili prometne nesreće. Podaci Gospodarske komore odnose se na rast radnih mjesta, stopu nezaposlenosti itd. Neprofitne agencije također često provode ankete i pronalaze potrebne informacije.

6. Postavite ograničenja koliko informacija želite prikupiti

Previše informacija bit će jednak problem kao nedovoljno informacija. Odlučite o granicama onoga što ćete prikupiti, ili ćete se samo izgubiti među hrpom podataka koji su se nakupili na vašem stolu.

7. Prikupite podatke

Ako ste sve do ovog trenutka obavili sve pripremne radnje, ovo je lakši dio. Navedite izvore podataka koje ste pronašli, one koje smatrate najboljima ali i one koje smatrate da ih je bilo najlakše pronaći. Počnite s tim, a zatim prionite na posao.

8. Prepoznajte praznine u svom znanju

Nakon što završite s prikupljanjem, vrijeme je da pogledate informacije koje ste pronašli. Jeste li uspjeli odrediti sve što ste tražili ili niste pronašli neke važne podatke? Možda su informacije koje ste pronašli učinile da shvatite da postoje druge korisne informacije koje niste izvorno istražili.

9. Ponovite postupak kako biste pokušali popuniti te praznine – ili prikupite vlastite podatke

Sada kada ste identificirali koje informacije još uvijek trebate pronaći, imate dvije mogućnosti. Možda ste prvi put propustili dobar izvor informacija, pa razmislite s drugima u vašoj grupi da vidite možete li se sjetiti mjesta koja ste propustili. Međutim, također je moguće da informacije koje želite pronaći jednostavno nisu javne, u tom slučaju na vama je da ih prikupite.

10. Ako je moguće, možda ćete htjeti usporediti podatke vaše zajednice s onima drugih zajednica, ili zemlje u cjelini

Dobro je staviti informacije koje ste pronašli u kontekst, bilo pozitivno ili negativno. Govoreći: “Razina nasilnog kriminala u našoj zajednici je dvostruko veća od nacionalnog prosjeka”, pomaže nam odrediti težinu problema s kojim se suočavate. A s druge strane, ako možete reći, “Stopa studenata koji završe srednju školu u našem gradu je 10% iznad nacionalnog prosjeka”, to je sjajan način za slavljenje snage vaše zajednice.

PRIKUPLJANJE NOVIH PODATAKA

Ako ste pregledali sve izvore informacija i shvatili da nisu javno dostupne, vrijeme je da ih sami prikupite.

1. Odredite način prikupljanja informacija koji najbolje odgovara vašoj svrsi.

Različite metode koje se često koriste uključuju:

• Ankete kao jedan od najboljih načina za pronalaženje kvantitativnih informacija. Mogu se odrađivati pismenim putem, licem u lice ili telefonski.
• Fokusne skupine, javni forumi i sesije slušanja su svi dobri načini za pronalaženje informacija. Međutim, ti su pristupi prikladniji za pronalaženje kvalitativnih informacija nego za određivanje kvantificiranih činjenica.

2. Odlučite želite li obavijestiti javnost o tome što radite.

A ako odlučite da je to taktički mudro, onda neka ljudi znaju što radite od početka. Razmislite o pisanju priopćenja za javnost kako biste to učinili. Uključite ključne činjenice koje ste prikupili iz ranijih podataka. Zapamtite, ipak, kad ljudima govorite što radite, obično će imati pitanja. Stoga se pripremite s jasnim postupkom za odgovore na sva pitanja ili nedoumice koje bi se mogle pojaviti.

3. Obučite ljude koji će prikupljati informacije.

Slanje slabo obučenih članova osoblja ili volontera radi prikupljanja novih informacija može uzrokovati ozbiljne probleme i dovesti do rezultata koji u najboljem slučaju nisu korisni. U najgorem slučaju, to može poništiti sve vrijeme i trud koji ste potrošili na određivanje informacija. Način na koji se postavljaju pitanja, tko je ispitan može imati ogroman utjecaj na rezultate koje dobivate. Tako trenirajte svoje sakupljače informacija prije početka sakupljanja.

4. Prikupite i tabelirajte svoje podatke.

Iako to može potrajati neko vrijeme, kao što je već spomenuto, ako ste učinili sve prethodne korake ispravno, ona će ovaj dio posla biti relativno lagan.

5. Izložite (i koristite) svoje nalaze.

Čak i ako ste tijekom procesa planiranja odlučili pričekati s objavljivanjem svojih nalaza, vjerojatno ćete o njima odmah razgovarati s članovima svoje grupe. Možete zamoliti sve na sastanku osoblja da razgovaraju o tome kako će te nove informacije promijeniti njihove pojedinačne projekte ili raditi zajedno na ponovnom sastavljanju plana projekta.

6. Nastavite redovito pregledavati i prikupljati informacije.

Osim ako ne namjeravate provesti kratku intervenciju ili inicijativu, a zatim napustiti grad, morate ažurirati informacije koje imate. Zajednice i uvjeti se mijenjaju, i ne možete pretpostaviti da ono što vrijedi danas vrijedi i pola godine ili godinu poslije. Ako su podaci koje imate stariji od godinu dana, jednostavno nisu pouzdani. Morate planirati da nastavite prikupljati podatke na duži rok.