Unaprjeđenje visokoškolske nastave ponekad nailazi na brojne izazove. Sam postupak/proces započinjanja promjena u sustavu obrazovanja nije niti malo lak. Ipak, mnogi sveučilišni nastavnici nastoje u suradnji s drugim sveučilištima i institucijama visokoškolskog obrazovanja ostvariti viziju bolje primjene stečenih znanja i vještina kao i razvoj novih.

Istraživanje na području implementacije modela učenja zalaganjem u zajednici provedeno na Sveučilištu u Rijeci pokušalo je odgovoriti na pitanje s kojim se to izazovima implementacija novog modela učenja u obrazovnom sustavu može susresti. Autorice su pokušale implementirati model na kolegiju “Obitelj i prevencija asocijalnih oblika ponašanja” akademske godine 2011./2012. Jedan od ciljeva ovog kolegija bio je razviti spoznaju o različitim oblicima poremećaja u ponašanju te o ulozi u obitelji u samoj prevenciji poremećaja. Kolegij je, kao jednosemestralni izborni kolegij bio ponuđen studentima pedagogije i studentima Akademije primjenjenih umjetnosti (smjer Likovna pedagogija). Studenti su mogli birati između dva načina rada: izrada i prezentacija seminarskog rada ili aktivnosti učenja zalaganjem u zajednici (povezane sa sadržajem i ciljevima kolegija). Od ukupnog broja studenata upisanih na kolegij, njih 56% odabralo je učenje zalaganjem u zajednici. Svakom studentu imenovan je odgovorni mentor unutar pojedine udruge/institucije. Kreiran je i niz obrazaca za potrebe praćenja rada na kolegiju koji su u daljim fazama bili korisni za promišljanje o uspješnosti izvedbe i mogućim promjenama. Jedan od istaknutijih izazova s kojima se suočio pokušaj uvođenja novog modela učenja svakako je institucionalna podrška sveučilišta. Naime, snažna institucionalna potpora sveučilištu u vidu stvaranja mreže partnera u zajednici, ispitivanje potreba zajednice, te razvoj suradnje između sveučilišnih nastavnika i institucija i udruga jedan je od preduvjeta kvalitetne implementacije društveno korisnog učenja u akademsku zajednicu, a ostvariv je kroz stručno usavršavanje nastavnika te stručnu edukaciju studenata.

Na stranim sveučilištima ovaj problem je riješen kroz postojanje tzv. sveučilišnih centara čija je uloga povezivanje nastavnika i studenata s jedne i zajednice s druge strane. Kroz uspostavljanje kontakata, osmišljavanje aktivnosti, koordinaciju te praćenje i evaluaciju omogućava se da dostupni resursi osiguravaju kvalitetu nastave i suradnju sa zajednicom kao i kvalitetu aktivnosti i njihovu povezanost sa sadržajima kolegija.

Drugi važan izazov jest način implementacije modela u postojeće kolegije ili stvaranje novog kolegija. Ukoliko postojeći kolegij nije osmišljen na temelju analize procjene potreba zajednice ali se djelomično s njima podudara moguće ga je prilagoditi trenutnim zahtjevima društva kroz osmišljavanje aktivnosti koje mogu realizirati ciljeve kolegija. Pri tome se mora voditi računa o njihovoj integraciji, kako sadržajno tako i u pogledu ciljeva te kritičke refleksije studenata o iskustvima.

Važno pitanje koje se također postavlja, a odnosi se na društveno korisno učenje u akademskoj zajednici, jest pitanje njegove obveznosti. DKU, kao što je bilo ranije navedeno, može biti implementiran i kao izborna i kao obvezna sastavnica kolegija. Ovim istraživanjem autorice su došle do zaključka kako se bolja posvećenost radu i potrebama korisnika te razvoj prosocijalnih stavova i odgovornosti može očekivati onda kad zalaganje predstavlja vlastiti izbor studenta. Osim toga, većina studenata koji su se odlučili na aktivan angažman u udrugama istaknula je to kako smatraju da bi DKU trebao biti obvezna sastavnica kolegija tijekom trajanja fakultetskog obrazovanja, a kao razloge navode brojne dobiti: stjecanje praktičnog iskustva, poznavanje rada udruga iz lokalne zajednice, iskušavanje vlastitih sposobnosti u stvarnim uvjetima, učenje i vežbanje nužnih vještina za dalji profesionalni razvoj te razvoj prosocijalnih stavova kroz učenje preuzimanja odgovornosti i uloge aktivnog participanta u zajednici.

Izvori:

1. Polić, P., Zloković, J. (2013). Izazovi implementacije modela učenja zalaganjem u zajednici – primjer kolegija Obitelj i prevencija asocijalnih oblika ponašanja. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja,
2. Stanisavljević Jelena, Društveno korisno učenje u visokoškolskom obrazovanju, Sveučilište u Zagrebu