• Što je društveno korisno učenje za globalno građanstvo?

• Kako se učenici iz različitih skupina vide kao globalni građani?

Politike i praksa za olakšavanje globalnog građanstva imaju tendenciju da se institucionalno pokreću, a istraživanje koje daje glas studentu konstrukcijama globalnog građanstva je ograničeno. Studije malih skupina otkrile su da su studenti u stanju artikulirati koncepte globalnog građanstva s nijansiranim razumijevanjem (Bourn, 2010; Hendershot & Sperandio, 2009). Studenti također mogu biti pesimistični glede svog potencijala da utječu na stanje u svijetu (Bourn, 2010). Kada se suoče s pritiscima procjene, učenici će težiti manjim rizicima, učinkovitijim sredstvima za postizanje ishoda, što je suprotno putovanju potrebnom za razvoj globalnog građanstva (Leask, 2012). To naglašava važnost fleksibilnog odgovaranja na različite studentske kohorte (Trilokekar i Kukar, 2011).

Dok se u globalnom obrazovanju svaki problem gleda iz perspektive lokalnog/nacionalnog i globalnog od najranije dobi, građanski odgoj i obrazovanje globalnu dimenziju uvode tek u kasnijem stadiju obrazovanja. Također, ako se malo udaljimo od teorijskog aspekta može li se reći da su djeca iz ruralnih područja možda odgajana da gledaju više lokalno, a oni iz velikih metropola globalno? U svakom slučaju, hoće li netko biti globalni građanin ovisi o kućnom i školskom odgoju tj. kurikulumu, na koji kao što je i prethodno spomenuto učenici/studenti ne mogu utjecati.

• Kako jedinstvene dispozicije raznolike studentske kohorte, uključujući sociokulturnu pozadinu, stavove, uvjerenja, vrijednosti i prethodna iskustva, oblikuju ciljeve studiranja u inozemstvu?

Utvrđeno je da društveno-ekonomski status ima jasan utjecaj na ispunjavanje ciljeva studiranja u inozemstvu (Nerlich, 2015). U međunarodnim studijama, čimbenici koji utječu na ciljeve studiranja u inozemstvu uključuju institucionalne i osobne karakteristike kao što su relevantnost za studije i veze s nastavnim programom ili socio-ekonomskim statusom i spolom (Trilokekar i Ramsi, 2011). Nedostaje informacija o kurikulumu ili nizu potpora koje se tiču studiranja u inozemstvu kako bi učenici bolje naučili iz tih iskustava.   

Međunarodna mobilnost može biti financijski, logistički i intelektualno neprimjerena za studente. Postoji potreba za okvire kurikuluma za potporu internacionalizaciji koja uključuje globalne perspektive, razvoj interkulturalnih sposobnosti kroz lokalna iskustva i normaliziranje globalnih perspektiva kao svakodnevnog iskustva (Clifford, 2009).

Prepoznavanjem i prihvaćanjem različitosti u lokalnim zajednicama, postoji mogućnost povezivanja lokalnih iskustava s globalnim učenjem (Battistoni, Longo i Jayanandhan, 2009). Osim toga, važno je prepoznati da je teško predvidjeti u kojoj će mjeri učenici sudjelovati u iskustvima i učiti iz njih jer će imati različite motivacije, okolnosti, interese i emocije. Studenti dolaze iz različitih sredina i načina konstruiranja znanja (Enberg, 2013; Billett, 2009, 2010; Permaul, 2009).

Potrebno je poticati transformativno i emancipirajuće obrazovanje, koje “ima potencijal da stvori učenike koji razumiju društvene, ekonomske, ekološke, kulturalne i političke sustave koristeći vještine kritičkog mišljenja te promiču pozitivne i održive interakcije čovjeka i njegova lokalnog i globalnog okruženja”.

Transformativno učenje kroz globalno obrazovanje podrazumijeva duboku, strukturalnu promjenu osnovnih premisa mišljenja, osjećaja i djelovanja. Ono je obrazovanje uma, ali i obrazovanje srca. To upućuje na radikalnu promjenu prema međusobnoj povezanosti te otvara mogućnosti za postizanje većeg stupnja ravnopravnosti, društvene pravde, razumijevanja i suradnje među narodima.

 Tri glavne faze transformativnog učenja usko su povezane s globalnim obrazovanjem:

• Analiza trenutne situacije u svijetu
• Vizija kako bi izgledala alternativa prevladavajućem modelu
• Proces promjene prema odgovornom globalnom građanstvu

Globalno obrazovanje kao transformativno učenje podrazumijeva procese sudioničkog donošenja odluka u svakoj od ovih faza. Cilj ovog oblika učenja jest unaprijediti međusobno znanje i kolektivnu svijest o sebi. Kroz suradnju i solidarnost, globalno obrazovanje bori se protiv podjela uslijed konkurencije, sukoba, straha i mržnje te predstavlja izazov pohlepi, nejednakosti i egocentričnosti. Globalno obrazovanje kao transformativno učenje nudi način da se ostvare promjene na lokalnoj razini koje će utjecati na globalnu razinu u pogledu jačanja građanstva kroz strategije i metode sudjelovanja kako bi pojedinci naučili preuzeti odgovornost koja se ne smije prepustiti isključivo vladama i ostalim donositeljima odluka.

IZVORI:

1. https://www.jcu.edu.au/__data/assets/pdf_file/0004/277807/Summary-Literature-Review.pdf
2. https://www.cms.hr/system/publication/pdf/75/Smjernice_za_globalno_obrazovanje.pdf
3. https://www.mojarijeka.hr/y/globalni-gradani-kako-pripremamo-mlade-za-21-stoljece/