Struktura mišljenja, organizacije i rada svake društvene zajednice u bitnom se dijelu razvija kroz djelovanje civilnog društva – neformalnog sustava građanske povezanosti i inicijativa, koje se očituje kroz samoorganizaciju građana u različite vrste dobrovoljnih udruženja, nevladinih organizacija i interesnih skupina.

Neki u definiciju civilnog društva uključuju samo neprofitne organizacije, drugi samo samoorganizirane zajednice zajedničkog interesa, dok ostali taj pojam primjenjuju za sve oblike nevladine suradnje, uključujući i krupni kapital. Međutim, ističe se da sva različita stajališta nisu nužno protuslovna, već često komplementarna, te da odstupaju u naglasku, a ne u načelu.

Organizacije civilnog društva obuhvaćaju sudionike tržišta radne snage (saveze sindikata i poslodavaca – tzv. socijalne partnere), organizacije koje predstavljaju socijalne i gospodarske sudionike, a koje nisu socijalni partneri u strogom smislu (npr. potrošačke organizacije), nevladine, neprofitne organizacije (NVO), organizacije osnovane unutar osnovne razine društva koja slijede ciljeve usmjerene na članove (udruge mladih, obiteljske udruge i sve organizacije kroz koje građani sudjeluju u lokalnom životu) te vjerske zajednice.

Kroz djelatnost organizacija koje čine njegovu strukturu, civilno društvo uključuje različite segmente ljudske djelatnosti, kao što su promicanje općeprihvaćenih vrijednosti (demokracija, vladavina prava, pravna država), očuvanje prirodne i kulturne baštine, pomoć marginalnim skupinama, pomoć slabim i nemoćnim građanima, rad s djecom s posebnim potrebama ili pak zaštita okoliša.

U razvitku civilnog društva i formiranju njegova utjecaja na cjelokupnu strukturu neke društvene zajednice potrebna je aktivna uloga građanstva. U različitim strukama postoje različite definicije, no ono što im je zajedničko jest da aktivnim građaninom smatraju onu osobu koja igra aktivnu ulogu u u zajednici u kojoj živi, ili pak aktivno sudjeluje u političkom životu svoje zemlje. Njegov je fokus usmjeren ka povećanju kvalitete življenja u svojoj zajednici ulaganjem svojeg znanja i sposobnosti, neovisno o tome hoće li taj trud biti priznat ili ne, sve dok se radi o postizanju općeg dobra.

Aktivno građanstvo nije homogen pojam i njegovi se pripadnici razlikuju po svojim motivima i interesima – neki su usmjereni samo na zaštitu nekog određenog dobra, a neki pak smatraju da je aktivna uloga u društvu zadatak svakog građanina. Bitno je istaknuti da aktivni građanin nije motiviran vanjskim faktorima kao što su stjecanje neke vrste koristi, nagrade ili društvenog statusa, već unutarnjim motivima i interesima. On svojim djelovanjem doprinosi razvitku civilnog društva ugrađujući u njegovu strukturu niz pozitivnih vrijednosti kao što su osobni i društveni razvoj, solidarnost, komunikacija, timski rad te osjetljivost za probleme drugih.

Upravo se u tom smislu pojam volontiranja može usko povezati s pojmovima aktivnog građanstva i civilnog sektora, uzimajući u obzir činjenicu da se volontiranje najčešće odvija u civilnom sektoru, pružajući na taj način nova rješenja za društvenu zajednicu, te potičući građanski aktivizam i odgovornost.

Izvori:

1. Štulhofer, Aleksandar, Civilno je društvo ključna poluga razvoja društvenog kapitala, Civilno društvo, br.5, 2005.
2. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Vodič kroz udruge u Europskoj Uniji, izvorno: European Citizen Action Service (ECAS), Guide to EU Associations, 2009.g.
3. Krizmanić, Mirjana, Aktivno građanstvo, Civilno društvo, br.1, 2004.