Utjecaj i posljedice DKU-a jednako su vidljivi kako u prostoru visokog obrazovanja, tako i lokalne zajednice. Stoga, ocjenjivanje studenata od strane nastavnika mora biti utemeljeno na pruženim dokazima samih studenata, a ne na dokazu o izvršenim društveno korisnim aktivnostima.
U akademskoj je zajednici uvriježena činjenica kako određujemo sedam elemenata uspješnih projekata društveno korisnog učenja. Oni su:
Vrednovanje je važno jer omoguće nastavniku uvid u to u kojoj su mjeri navedeni elementi zadovoljeni te daje odgovor na pitanje jesu li studenti stekli odgovarajuće znanje i vještine. Ključno je da se vrednovanje usmjeri na ciljeve učenja. Odnosno, važno je odgovoriti na pitanje: Jesu li ispunjeni ciljevi učenja i na koji način? Je li ostvarena planirana pozitivna promjena? U skladu s navedenima, postoje dva načina za mjerenje utjecaja, što je blisko konačnome ocjenjivanju: a) prije i nakon provedbe projekta, b) usporedbom istih/sličnih projekata.
Ako se nastavnik odluči mjeriti utjecaj projekta prije i nakon što se on proveo, važno je znati da se prije početka i nakon održavanja projekta prikupljaju informacije o ključnim rezultatima kako bi se ustanovila promjena hipoteze. Ovakav pristup izbjegava zabunu u prikupljanju podataka, a mjeri isključivo uspjeh ili utjecaj jednog projekta ili programa.
U komparativnoj procjeni pak identificiraju se dvije ili više skupina koje su na početku samoga programa bile vrlo slične, te za koje se pretpostavlja da će imati slična iskustva i nakon što projekt završi. Ovakav je pristup važan kada se želi vidjeti „varijacija na temu“. Odnosno, u ovakvom se pristupu uspjeh mjeri uspoređivanjem, a koristi se kada nije moguće prethodno procjenjivanje.
Vrednovanje programa DKU-a stoga može biti provedeno na sljedeći način:
Izvori: