U ovom članku donosimo pregled smjernica za Sveučilište u ulozi poticatelja kulture volontiranja:
1.Tri su misije Sveučilišta: (i) znanstveno – istraživačka, (ii) nastavna ili obrazovna te (iii) civilna koja se očituje u aktivnostima sveučilišta usmjerenima unapređenju kvalitete života u zajednici i obrazovanju aktivnih i društveno odgovornih građana.
2.Unatoč zakonskim odrednicama koje obvezuju Sveučilište na poticanje aktivnog građanstva, još uvijek postoji velik i nedovoljno iskorišten prostor za organizirano poticanje javnog angažiranja i djelovanja za zajednicu kod svih članova sveučilišne zajednice.
3.Aktivnosti civilnog zalaganja i djelovanja za zajednicu ne smiju se percipirati kao prepreka znanstvenom ili nastavnom radu ili tek kao fakultativna nadopuna, već trebaju biti sastavnim dijelom sudjelovanja u akademskom životu.
4.Civilno zalaganje i djelovanje za zajednicu u sveučilišnom okruženju mogu se odvijati kroz znanstveno – istraživačku djelatnost, nastavu i stručni rad, a poticani su organizacijskom kulturom koja stimulira kolegijalan pristup i otvoren odnos sveučilišta sa svojim okruženjem.
5.Na sveučilištu je potrebno organizirati i poticati različite oblike edukacije unutar kojih će se studenti upoznati s konceptom društvene odgovornosti, djelovanja za zajednicu i volontiranja. Sveučilište treba osigurati obrazovanje koje će omogućiti stjecanje znanja, razvijanje vještina i stajališta koja će poboljšati mogućnosti aktivnog građanskog djelovanja u donošenju političkih odluka kao i kontroli njihove provedbe te ih osposobiti za odgovorno djelovanje za javnu dobrobit i učinkovit volonterski rad.
6.Na razini Sveučilišta potrebno je pravno regulirati volontiranje u skladu sa Zakonom o volonterstvu te stvoriti formalno – pravni okvir za provedbu organiziranog volontiranja.
7.U cilju poticanja razvoja volontiranja i drugih oblika djelovanja za zajednicu potrebno je definirati i ustanoviti mehanizme motiviranja i vrednovanja volontiranja kao i djelovanja za zajednicu svih članova sveučilišne zajednice.
8.U tom cilju, poželjno je da se volontiranje kao i svaki drugi oblik civilnog zalaganja članova akademske zajednice uključi u kriterije vrednovanja njihovih postignuća (primjerice; prilikom pisanja preporuka, dodjeljivanja novčanih potpora, nagrada, izbora u znanstveno-nastavna zvanja).
9.Potrebno je, na razini Sveučilišta, konstituirati tijelo koje će skrbiti da se kroz organizirano volontiranje i druge oblike djelovanja za zajednicu omogući studentima usavršavanje te stjecanje znanja i vještina koje im mogu pomoći prilikom kasnijeg zapošljavanja.
10.Posebnu skrb treba posvetiti poticanju razvoja studentskih projekata koji promiču kulturu volontiranja među studentima i aktivno uključivanje u aktivnosti u zajednici.
11.Poželjno je, na razini Sveučilišta, uvesti primjereni sustav registriranja, praćenja i nagrađivanja posebno vrijednih slučajeva volontiranja i drugih oblika djelovanja za zajednicu svih članova akademske zajednice.
12.Poželjno je također, na razini Sveučilišta, formirati bazu registriranih volontera te uspostaviti vezu s Volonterskim centrom od kojega se očekuje usmjeravanje aktivnosti volontera prema djelatnostima važnima za razvoj zajednice.
Navedene smjernice su preuzete kao Zaključci s Okruglog stola „VOLONTIRANJE JE COOL: Društveno odgovorno Sveučilište – poticatelj kulture volontiranja“ u Rijeci 2007. povodom obilježavanja Međunarodnog dana volontera.