Volontiranje ili dobrovoljni rad proizašao je iz potrebe ljudi da budu zajedno, da se druže ili si pomažu, a najveći zamah razvoja doživljava tijekom druge polovice devetnaestog stoljeća. U osnovi volontiranja je ideja o dobrovoljnosti i slobodi izbora, a ono „u sebi sadrži potencijal izgradnje solidarnosti, pruža priliku pomagati drugima, ali i ukazati na probleme i potrebe oko nas“.

U hrvatskim prilikama volonterstvo se razvija paralelno s razvojem demokratskog društva slijedeći konture europskih prostora. U početku je volontiranje, u nas, bilo gotovo isključivo u domeni interesa i djelatnosti organizacija civilnog društva, izvan interesa stručne i akademske javnosti. U posljednjem desetljeću počinje se sustavno razvijati volonterstvo usklađeno sa zakonskom regulativom Europske unije te se »razvijaju novi pristupi organiziranog volontiranja«. Donošenjem Zakona o volonterstvu (2007.), stvoren je pravni okvir za njegov razvoj u svim segmentima društva. U njemu, kao i u Nacionalnoj strategiji stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva govori se o ulozi odgojno-obrazovnih institucija u podučavanju mladih o ulozi i značenju volontiranja te o razvoju volonterstva i sustava vrijednosti za opće dobro kroz sustav odgoja i obrazovanja.

Posebna odgovornost leži na tercijarnoj razini obrazovanja, sveučilištima, »jer obrazuju građane koji već sutra zauzimaju značajne pozicije u svijetu rada i zajednici « (Ćulum i Ledić, 2010.), i upravo studenti preuzimaju vodeće uloge u društvu kao političari, pravnici, odgojno-obrazovni djelatnici i slično. Vidljivo je to i iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, u kojem je decidirano navedeno da se visokoškolsko obrazovanje temelji na »interakciji s društvenom zajednicom i obvezi sveučilišta, veleučilišta, visokih škola i javnih znanstvenih instituta da razviju društvenu odgovornost studenata i drugih članova akademske i znanstvene zajednice«. Svrha mu je »osobni razvoj mladih ljudi u cilju stjecanja kompetencija za aktivno građanstvo, zapošljavanje na fleksibilnom tržištu rada i napredno učenje« (Ledić, 2007.). Sveučilišne misije često se zalažu za ideje kao što su stvaranje aktivnog i uključenog građanina, među kojima i za oblikovanje prosocijalnog ponašanja ili volonterskih aktivnosti za druge.

Volontiranje studenata nije samo u interesu društva i studenta, ono je u interesu akademskih ustanova, jer se uključivanjem studenata u volonterske aktivnosti u zajednici jača socijalni i kulturni život kampusa i fakulteti stječu ugled.

Na sveučilištima koja streme razvoju jače integracije (i institucionalizacije) temeljnih sveučilišnih djelatnosti sa zajednicom u kojoj djeluju, posljednjih se tridesetak godina sustavno razvija i promovira model učenja koji potiče civilno zalaganje studenata (eng. academic service learning) – učenje djelovanjem u zajednici. Haski-Leventhal i sur. (2008.) navode kako isti predstavlja kombinaciju akademskog učenja i volontiranja i prisutan je u 23 zemlje svijeta.

Ćulum i Ledić (2010.) pojašnjavaju razlike među modelima iskustvenog učenja studenata: praktičan rad studenata, volontiranje studenata i učenje djelovanjem u  zajednici. Ističu kako je volontiranje studenata usmjereno na zajednicu koja je korisnik i briga za nju je primarna, naglasak je na raznovrsnim aktivnostima u zajednici, ishodi učenja nisu povezani s nastavnim programom i kontekst učenja je sekundaran.

S druge strane, učenje djelovanjem u zajednici znači da su studenti korisnici, a ne zajednica, razvoj njihovih profesionalnih vještina je primaran, naglasak je na stjecanju novih znanja i vještina, ishodi učenja su unaprijed definirani nastavnim programom i kontekst zajednice je zanemaren (Ćulum i Ledić, 2010.). 

Zaključak je da je volontiranje studenata iznimno važan društveni resurs koji u isto vrijeme luči mnoge pozitivne efekte u široj društvenoj zajednici.

Izvori:

1. Skočić Mihić, Lončarić, Rudelić (2011.). Volontiranje studenata s djecom i mladima s
   posebnim odgojno—obrazovnim potrebama
2. Ledić, J. (2007a). Civilno zalaganje i društvena odgovornost sveučilišta
3. Ćulum, B. & Ledić, J. (2010). Učenje zalaganjem u zajednici – integracija visokoškolske nastave i zajednice u procesu obrazovanja društveno odgovornih i aktivnih građana.