Aktivnosti društveno korisnog učenja brojne su, a u odnosu na to tko je uslužen i na koji način, razlikuju se izravne i neizravne usluge, pristup zastupanja/zagovaranja te istraživanja temeljena na zajednici.

Izravno pružanje usluga (Direct Service) zahtjeva osobni kontakt s ljudima u potrebi. Ovu vrstu aktivnosti studenti ocjenjuju najvrjednijom u pogledu iskustva, jer u procesu pomaganja drugima neposredno primaju pozitivne povratne informacije. Ovakav tip usluga koristan je jer uči studente preuzimanju odgovornosti za svoje djelovanje. Najbolji primjeri izravnog pružanja usluga su međugeneracijski projekti, gdje su studenti uključeni u rad sa starijim građanima i malom djecom.

Neizravno pružanje usluga (Indirect Experience) najčešće obuhvaća rad u školama, jer organizacija takvog studentskog rada nije previše zahtjevna. Umjesto izravnog rada s pojedincima koji trebaju određenu uslugu, ove aktivnosti su usredotočene na usmjeravanje resursa. One primjerice uključuju organizaciju prikupljanja hrane i igračaka za materijalno ugrožene obitelji, aktivnosti uređenja okoliša u zajednici te sudjelovanje u različitim ekološkim projektima. Iako ne dolaze u izravan rad s korisnicima, iskustvo je vrlo vrijedno, s obzirom na primjenu timskog rada i vježbanje organizacijskih vještina.

Istraživanja temeljena na zajednici (Community-based Research) mogu se definirati kao partnerstva studenata, sveučilišta te partnera u zajednici koji udruženim snagama provode istraživanja s ciljem rješavanja “gorućih” problema. Također mogu uključivati aktivnosti istraživanja i evaluacije novih programa, vrednovanje i ocjenjivanje postojećih programa kao i stvaranje novih kvantitativnih i kvalitatvnih istraživačkih alata.

Pristup zagovaranja (Advocacy), u nastojanju otklanjanja uzroka određenih problema, zahtjeva od studenata da, koristeći svoje talente, zaokupe pažnju javnosti kako bi postala svjesna određenog problema. Aktivnosti mogu uključivati izradu prezentacija ili distribuciju literature o određenom društvenom pitanju, posebice u mjestima gdje je društveni problem najviše zastupljen. Dobit od sudjelovanja u ovakvim vrstama aktivnosti očituje se kroz učenje vještina jasne prezentacije određenog problema, sažimanje predstavljanja ideja i sugestija provedivih rješenja.

Kako je već poznato, hrvatska sveučilišta još uvijek nisu dovoljno upoznata s prednostima metode DKU-a, ali se neka od njih koriste elementima ove metode kao neformalnim oblikom podučavanja.