Autori zagovaraju nužnost planiranja aktivnosti kampusa za postizanje studentskog, građanskog i demokratskog učenja kroz dvije središnje tvrdnje. Prva je da je kampus klima koju karakterizira temeljita predanost javnom dobru ključna za djelotvornost građanskog obrazovanja i razvoj studenata. Druga je da fakulteti i sveučilišta moraju razvijati sveobuhvatne planove za stvaranje takve klime. Ovo poglavlje daje odgovor na pitanje zašto biti predan i činiti napore za javnu dobrobit, predstavlja ključne elemente planiranja kako bi se ta obveza(predanost) provela u praksi i dokaze koji pokazuju da je potrebna kampusna klima koja izražava predanost za postizanje rezultata građanskog učenja i razvoja studenata.

Kada razmišljamo o građanskom obrazovanju učenika, vjerojatno ćemo se usredotočiti na nastavni plan i program ili  pedagogiju. Ako se usredotočimo na kurikulum, odnosno nastavni plan i program, pitamo se što bi učenici trebali naučiti. Ako se usredotočimo na pedagogiju pitamo se kako učenici trebaju učiti. U kontekstu građanskog odgoja i obrazovanja, kurikularni fokus nas navodi da se zapitamo što bi studenti trebali naučiti o povijesti, javnoj politici, pravu, sociologiji, ekonomiji, medijskim studijima i drugim disciplinama kako bi stekli znanje i vještine koje će im omogućiti da ostvare svoja prava i preuzmu odgovornost kao građani demokratske države. Pedagoški fokus nas vodi da se zapitamo koja mješavina tradicionalnog učenja u učionici, simulacije i iskustveno učenje će olakšati razvoj ne samo znanja i vještina, već i dispozicija pogodnih za građanstvo.

U kontekstu američkih koledža i sveučilišta, oba i  kurikularno i pedagoško gledište skreće pozornost na ulogu članova fakulteta u građanskom obrazovanju studenata. Članovi fakulteta djeluju kolektivno, kroz strukture koje se razlikuju po institucijama, kako bi oblikovali kurikulum i djeluju individualno (u najvećem dijelu) kako bi oblikovali pedagošku praksu unutar pojedinih kolegija. Naše razmišljanje se najviše svodi na pitanje koje bi odluke nastavnici trebali donijeti kroz svoje uloge stvaraoca kurikuluma i provoditelja pedagoških aktivnosti.

U ovom se poglavlju pristupa građanskom odgoju i obrazovanju studenata iz drugog kuta. Umjesto da se pitamo koje politike fakulteti trebaju donijeti ili koje prakse profesori trebaju usvojiti, u ovom kontekstu nas zanima  kako institucije mogu stvoriti okruženja koja najviše pogoduju studentskom građanskom učenju i razvoju. Da bismo istražili to pitanje, ispitat ćemo konkretnu inicijativu Campus Compact 30th Anniversary Action Statement of Presidents and Chancellors, u koju su uključeni koledži i sveučilišta diljem Sjedinjenih Država i ulažu napore u razvoj akcijskih planova kampusa namijenjenih postizanju različitih ciljeva, među njima je priprema studenata na život angažiranog građanstva.

CAMPUS COMPACT AND THE 30TH ANNIVERSARY ACTION STATEMENT

Campus Compact je nacionalna koalicija s više od 1.000 fakulteta i sveučilišta za javnu svrhu visokog obrazovanja. Osnovana tijekom akademske godine 1985.-1986 od strane grupe dekana određenih fakulteta koji su bili zabrinuti zbog uloge visokog obrazovanja u održavanju zdrave demokracije. Organizacija osniva nacionalni ured u Bostonu, Massachusettsu i mrežu od 33 državna i regionalna sporazuma diljem zemlje. Campus Compact institucije članice predstavljaju raznolikost visokog obrazovanja, uključujući dvogodišnje i četverogodišnje fakultete i sve oblike institucija javnih, privatnih i vjerskih sektora.

Dok su se aktivnosti Campus Compact-a razvijale u skladu s osnovnom misijom pružanja potpore ulozi visokog obrazovanja u promicanju demokracije, njezin sadašnji rad obuhvaća širok raspon napora usmjerenih na produbljivanje angažmana visokog obrazovanja. Ilustrativni primjeri uključuju razvoj i širenje digitalnih i tiskovnih resursa za studente, nastavnike i osoblje; pružanje stručnog usavršavanja za nastavnike i članove zajednice; pokretanje multicampus inicijativa za razvoj i testiranje obećavajućih praksi; i sazivanje širokog raspona birača kako bi se unaprijedili javni ciljevi visokog obrazovanja.

 U siječnju 2015., kada se približila 30. godišnjica Campus Compacta, upravni odbor je raspravljao o najboljem načinu obilježavanja te prekretnice. Umjesto da se usredotoče isključivo na pregled postignuća Campus Compacta, članovi odbora bili su jednoglasni u mišljenju da je godišnjica predstavljala priliku da se utvrdi što Campus Compact i njegove institucije članice moraju učiniti kako bi nastavili napredak prema svojim temeljnim ciljevima. U skladu s demokratskim vrijednostima i participativnim tradicijama mreže Campus Compact, odbor je pozvao na angažiran proces kroz koji studenti, nastavnici, zaposlenici i partneri u zajednici predlažu obveze koje bi željeli vidjeti da fakulteti i sveučilišta rade u službi javnosti i ciljevima zajednice. Taj široki skup ideja sačinjavao je jezgru prvog nacrta izjave o djelovanju 30. obljetnice. U raspravama koje su vodili vodeći znanstvenici i praktičari građanskog angažmana Rick Battistoni i Tania Mitchell, oblikovali su se ključni elementi Akcijske izjave. Umjesto stvaranja dokumenta oko skupa specifičnih smjernica za kampuse, grupa je postigla konsenzus da bi Akcijska izjava trebala artikulirati skup načela i ciljeva koje su prihvatili predsjednici i kancelari i koji su postali njegovi potpisnici. Jedinstvena praktična obveza sadržana u Akcijskoj izjavi je stoga obveza izgradnje Kampusovog građanskog akcijskog plana koji objavljuje kako će svaki koledž ili sveučilište u praksi primijeniti načela Akcijske izjave.

Premda je pokret za javne potrebe visokog obrazovanja postigao mnogo tijekom 30 godina od osnivanja Campus Compacta, Akcijska izjava tvrdi da je i izazov održavanja zdravlja i snage demokracije porastao i sve se teže s tim izazovom boriti. Dramatično povećanje stupnja političke polarizacije i ekonomske nejednakosti – faktora koji razdvajaju građane jedni od drugih – znači da fakulteti i sveučilišta moraju učiniti više kako ostvarili pozitivne promjene u podržavanju sposobnosti građana da zajedno rade na rješavanju javnih problema i iskoriste javne prilike.

Prepoznajući duboke izazove polarizacije i nejednakosti, Akcijska izjava izražava pet temeljnih obveza koje su potvrdili potpisnici i predstavljaju njihove sadašnje vrijednosti i fokus napora kako bi produbili javni utjecaj njihovog rada. 5 obveza:

1. Osnažujemo naše studente, nastavnike, osoblje i partnere u zajednici da se međusobno povežu u partnerstva puna poštovanja u potrazi za pravednom i održivom budućnošću za zajednice izvan kampusa – u blizini i širom svijeta.
2. Pripremamo učenike za život angažiranog građanstva, s motivacijom i sposobnošću da promišljaju, djeluju i vode u potrazi za javnim dobrom.
3. Prihvaćamo svoje odgovornosti kao institucije utemeljene na pravim vrijednostima, pridonoseći zdravlju i jačanju snage naših zajednica – ekonomski, socijalno, ekološki, obrazovno i politički.
4. Koristimo kapacitete naših institucija – putem istraživanja, poučavanja, partnerstva,i institucionalne prakse – kako bi se borili sa izazovima prevladavajućih društvenih i ekonomskih nejednakosti koji ugrožavaju našu demokratsku budućnost.
5. Potičemo okruženje koje dosljedno potvrđuje središnje značenje javnih ciljeva visokog obrazovanja postavljanjem visokih očekivanja za članove kampusa kako bi doprinijeli njihovom ostvarenju.

BUILDING CAMPUS CIVIC ACTION PLANS

Kao dio kampanje povezane s Akcijskom izjavom 30. obljetnice, Campus Compact je pružio podršku kampusima za izgradnju kampanja za građanske akcije putem instituta i radionica, virtualnih sastanaka, online resursa i publikacija. Cilj tih napora je da pomognu liderima u planiranju građanskih aktivnosti da izgrade procese koji će biti maksimalno biti djelotvorni u unaprjeđenju napretka pet središnjih obveza u Akcijskoj izjavi. Resursi Campus Compacta pružaju smjernice za konceptualne pristupe za planiranje, sastavljanje tima za planiranje, vremenske rokove planiranja i druga praktična pitanja. Značajne smjernice Campusa Compacta za institucije koje grade kampanje za građanske akcijske planove fokusirane su na tri oblika promjene:

1. promjena sustava i politika
2. promjena kulture
3. izgradnja kapaciteta

Kako bi se postigli ciljevi izraženi u pet obveza, nužna je promjena u sva tri oblika. Razmotrite primjer onoga što bi bilo potrebno da se tipična institucija pomakne od mjesta gdje je sada do stvarnog jamstva da su svi učenici spremni za demokratsko sudjelovanje u održavanju s obvezom broj #2.

Za početak, većina bi ustanova zahtijevala reviziju kurikuluma kako bi se osiguralo da svi učenici steknu znanje, vještine i dispozicije potrebne za učinkovito sudjelovanje kao građani. Trenutno, u većini ustanova kurikulum omogućava nekim učenicima da postignu ishod građanskog učenja, dok mnogi učenici na putu do diplome nemaju mogućnost za stjecanje građanskog načina učenja. Budući da je kurikulum najvažnija politika koledža ili sveučilišta, politika koja najizravnije utječe na sadržaj promjene kurikuluma, ona je ključni oblik promjene politike. Ta promjena politike donijet će promjene sustava, jer se moraju razvijati, identificirati i podržavati tečajevi koji omogućuju građansko i demokratsko učenje.

Da bi te promjene u politici i sustavima bile učinkovite, bit će potrebna promjena kulture. Kada se ukaže prilika za osmišljavanje ili redizajn tečajeva kako bi se postigli ishodi građanskog učenja, nastavnici će morati istupiti naprijed. Kada se predlažu novi tečajevi koji ispunjavaju kurikularne zahtjeve za građansko obrazovanje, fakultetski odbori će ih pregledati. Hoće li se te mogućnosti i odgovornosti iskoristiti i poduzeti s potrebnim naporom i pažnjom, u velikoj mjeri ovisi o tome smatra li se građansko obrazovanje bitnim za studente. Da se ranije pristupilo na odgovarajući način, građanski odgoj bi već bio očekivani element fakultetskog obrazovanja; u ovom trenutku to nije slučaj.

Da bi kurikularne promjene imale željeni učinak na studentsko građansko učenje, te promjene u politici, sustavima i kulturi moraju se pridružiti povećanom kapacitetu nastavnog osoblja. Mnogi članovi fakulteta morati će naučiti kako dizajnirati tečajeve koji ostvaruju ishode građanskog učenja. Budući da razvijanje građanskih vještina zahtijeva pristup iskustvenom učenju, bit će mogućnosti za profesionalni razvoj u iskustvenoj pedagogiji. Osim toga, te promjene u politici, sustavima, kulturi i kapacitetu usmjerene na redizajn nastavnih planova i programa bit će maksimalno učinkovite samo ako se podudaraju s paralelnim promjenama u području zakupa, promaknuća i naknade temeljene na zaslugama. Kada se istraživanje i podučavanje zajednice, zajedno sa znanošću učenja i podučavanja, vrednuju u formalnim politikama i institucionalnoj kulturi, vjerojatnije je da će članovi fakulteta uložiti vrijeme i resurse u izgradnju svojih kapaciteta za njihovo provođenje.

Slična logika primjenjuje se i na druge promjene politike koje su potrebne za ostvarivanje pet obveza iz Akcijske izjave. Razmotrite implikacije obveza # 3 i # 4, “doprinoseći zdravlju i snazi naših zajednica – ekonomski, socijalno, ekološki, obrazovno i politički “i izazivajući“ prevladavajuće društvene i ekonomske nejednakosti koje ugrožavaju našu demokratsku budućnost. ”Jedan od najučinkovitijih načina na koje fakultet ili sveučilište mogu pridonijeti ekonomskoj snazi susjednih zajednica, usredotočujući svoju kupovnu moć na male poduzetnike, a takav pristup može biti učinkovit u borbi protiv nejednakosti, pogotovo kada se ulažu posebni napori u angažiranje malih poduzeća koja su u vlasništvu i zapošljavanju pripadnike skupina u nepovoljnom položaju. Ovaj okvir promjena s naglaskom na sustavima i politici, kulturi i kapacitetu – može se primijeniti na sve obveze i gotovo svaku dimenziju sveučilišta. Zakup i promocija, priznanja i financijska pomoć, potpora istraživanju i razvoj nekretnina – sve to predstavlja prilike za unapređenje javnog dobra kroz praćenje tih oblika promjene.

Najveći javni učinak može se postići kada se napori na ovim različitim područjima promišljeno integriraju. Na primjer, mnoge institucije grade partnerstva s osnovnim i srednjim školama kako bi se potaknula poboljšana obrazovna postignuća za učenike iz manjih zajednica. Takva partnerstva često su usmjerena na podučavanje i mentorstvo učenika osnovnih i srednjih škola kroz društveno korisno učenje i volonterstvo. Ako se ta partnerstva razvijaju s naglaskom na sustave i politiku, kulturu i kapacitete, oni imaju potencijal za uspjeh. Oni mogu pomoći mlađim učenicima da postignu akademski napredak, a studente uvodi u realnost obrazovanja u zajednicama s malim bogatstvom i manjim mogućnostima.

Ali razmislite o tome koliko se više utjecaja može postići kada se odnosi koji čine partnerstvo između sveučilišta i škole koriste kako bi se škola učinila mjestom ne samo za djecu, već i za njihove roditelje. Kada uredi za angažiranje u zajednici i akademski odjeli pozivaju u partnerstvo osoblje iz ljudskih resursa, nabave i drugih jedinica koje stvaraju ekonomske prilike, sveučilišta mogu surađivati s članovima zajednice u stvaranju uzajamno  pozitivne dinamike za djecu, obitelji i susjedstva. Taj integrirani pristup u svojoj se osnovi temelji na identificiranju i mobiliziranju svih elemenata sveučilišta i zajednice kako bi doprinijeli jačim, sigurnijim, pravednijim i prosperitetnijim zajednicama.

Autori:

Andrew J. Seligsohn i  Maggie Grove